Šta se smatra korupcijom u zdravstvu
Korupcija u zdravstvu je svaka situacija u kojoj neko u zdravstvenom sistemu koristi svoj položaj da bi za sebe ili drugog stekao korist, a pacijent dobija – ili ne dobija – uslugu u zavisnosti od toga da li je platio, poznaje nekoga ili je pristao na nešto što zakon ne traži. Za razliku od korupcije u drugim oblastima, ovde je pacijent često u položaju u kome se teško brani: bolestan je, uplašen i zavisi od odluke lekara.
Najčešći rizici mogu se svrstati u nekoliko grupa:
- Neformalna plaćanja – novac „u koverti“ za operaciju, porođaj, bolji smeštaj ili „posebnu pažnju“ u javnoj ustanovi.
- Preskakanje liste čekanja – brži termin za pregled ili intervenciju uz novac, uslugu ili vezu.
- Usmeravanje u privatnu praksu – pacijentu se iz javne ustanove sugeriše da isti pregled „brže“ obavi kod istog lekara u privatnoj ordinaciji.
- Uslovljavanje dokumenata – uput, doznaka za bolovanje, lekarsko uverenje ili nalaz za ocenu radne sposobnosti dobijaju se tek uz neku korist.
- Lažna medicinska dokumentacija – izdavanje potvrda o bolesti ili invaliditetu bez osnova.
- Sukob interesa pri propisivanju – favorizovanje određenog leka ili opreme zbog koristi od proizvođača ili dobavljača.
- Javne nabavke – nameštanje tendera za lekove, medicinski materijal i opremu.
- Zapošljavanje i napredovanje preko veze umesto po stručnim merilima.
Zajedničko za sve ove situacije je da se javna usluga, koja pripada svakom osiguranom licu pod istim uslovima, pretvara u nešto što se dobija uz dodatnu, nezakonitu korist.
Poklon lekaru: šta zakon dozvoljava
Pitanje „da li je dozvoljen poklon doktoru“ jedno je od najčešćih, jer je zahvalnost lekaru deo svakodnevne kulture. Zakon o zdravstvenoj zaštiti (član 234) polazi od opšte zabrane: zdravstveni radnici i saradnici ne smeju da traže ni da prime novac, poklon, uslugu ili bilo kakvu drugu korist koja može da utiče na nepristrasnost u radu.
Isti član predviđa izuzetak za izraz zahvalnosti. Poklon manje vrednosti ne smatra se korupcijom ni sukobom interesa ako su ispunjeni uslovi:
- poklon nije novac niti hartija od vrednosti;
- pojedinačna vrednost ne prelazi 5% prosečne mesečne neto zarade u Republici;
- ukupna vrednost takvih poklona ne prelazi iznos jedne prosečne mesečne neto zarade.
Pošto je granica vezana za prosečnu zaradu, dozvoljeni iznos menja se svake godine. Tekst odredbe ne navodi izričito na koji period se odnosi ukupni iznos, pa je razumno držati se simboličnih poklona. Ako zdravstveni radnik nije siguran da li sme da primi poklon, dužan je da najkasnije narednog radnog dana obavesti etički odbor zdravstvene ustanove.
Ključna razlika nije samo u vrednosti, već u trenutku i nameri. Bombonjera posle završenog lečenja je zahvalnost. Isti poklon pre operacije, uz očekivanje boljeg tretmana, ulazi u zonu u kojoj se korist daje da bi se uticalo na rad.
| Situacija | Procena | Zašto |
|---|---|---|
| Cveće ili bombonjera posle otpusta iz bolnice | Dozvoljeno | Simbolična vrednost, nije novac, daje se posle pružene usluge |
| Novac u koverti, i posle operacije | Nije dozvoljeno | Novac je izričito isključen iz izuzetka za poklone |
| Poklon pre intervencije uz molbu za „posebnu pažnju“ | Rizično, moguće mito | Korist se daje da bi se uticalo na postupanje |
| Skup predmet (sat, telefon, parfem visoke vrednosti) | Nije dozvoljeno | Prelazi granicu od 5% prosečne zarade |
| Lekar traži novac za uput, termin ili doznaku | Nije dozvoljeno | Traženje koristi je zabranjeno bez obzira na iznos |
| Zajednička čestitka i sitni poklon celom odeljenju | Uglavnom dozvoljeno | Simbolično, bez veze sa konkretnom odlukom |
Mito i korupcija u zdravstvu: krivična odgovornost
Granica iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosi se na poklone kao izraz zahvalnosti. Kada se korist traži ili daje da bi se obavilo nešto što je ionako obaveza, ili nešto što ne bi smelo da se uradi, primenjuju se odredbe Krivičnog zakonika o primanju mita (član 367) i davanju mita (član 368). Za postojanje ovih dela vrednost koristi nije presudna – i mali iznos može biti mito ako je dat zbog konkretne radnje.
Važno je znati da odgovornost postoji na obe strane. Pacijent ili član porodice koji ponudi novac da bi dobio brži termin može i sam da učini krivično delo. Zakon istovremeno predviđa mogućnost oslobađanja od kazne za onoga ko je mito dao na zahtev službenog ili odgovornog lica i prijavio delo pre nego što je saznao da je otkriveno. Detaljnije o elementima i kaznama piše u tekstu Davanje i primanje mita: šta znači mito i kako ga kažnjava zakon.
Liste čekanja i dodatna plaćanja: prava pacijenta
Liste čekanja su mesto gde je rizik od korupcije najveći, jer pacijent koji čeka mesecima lako poveruje da „bez veze ne ide“. Zato je dobro znati nekoliko pravila koja važe za svakoga:
- Zakon o pravima pacijenata garantuje pravo na obaveštenje – pacijent može da traži informaciju o svom zdravstvenom stanju, predloženom lečenju i redosledu na listi čekanja.
- Pacijent ima pravo na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju i na njenu kopiju.
- Sve što se legalno plaća u javnoj ustanovi – participacija, usluge van obaveznog osiguranja – plaća se po cenovniku i uz račun.
- Termin na listi čekanja određuje se po medicinskim merilima i redosledu prijave, a ne po tome ko je šta doneo.
Svako plaćanje bez računa, „na ruke“, u hodniku ili preko posrednika, siguran je znak upozorenja.
Šta pacijent sme da odbije i kako da postupi
Pacijent nije dužan da daje ništa osim propisane participacije i naknada za usluge koje nisu pokrivene osiguranjem. Ako se nađete u situaciji u kojoj se od vas posredno ili otvoreno traži korist, pomaže sledeći redosled:
- Mirno odbijte i pitajte koja je propisana procedura i koliko se čeka redovnim putem.
- Tražite račun za svaku uplatu; ako ga nema, ne plaćajte.
- Tražite pisanu informaciju o terminu, mestu na listi čekanja ili razlogu odbijanja usluge.
- Zabeležite činjenice odmah: datum, vreme, mesto, ko je šta rekao, eventualni svedoci.
- Sačuvajte dokumentaciju – uput, zakazivanje, poruke, nalaze.
- Obratite se nadležnom – zavisno od problema, savetniku pacijenata, upravi ustanove, inspekciji ili policiji i javnom tužilaštvu.
Ključno pravilo: zahvalnost se pokazuje posle lečenja, simbolično i nikad u novcu. Sve što se traži pre usluge, kao uslov za uslugu ili bez računa, nije poklon – i pacijent ima pravo da to odbije.
Korupcija u zdravstvu u Srbiji: kome se obratiti
Nadležnost zavisi od toga šta se dogodilo. Pregled u tabeli pomaže da se prijava uputi na pravo mesto i da se ne izgubi vreme.
| Problem | Kome se obratiti | Napomena |
|---|---|---|
| Povreda prava pacijenta (informacija, uvid u dokumentaciju, odnos osoblja) | Savetnik pacijenata u jedinici lokalne samouprave | Prigovor se podnosi pismeno ili usmeno na zapisnik |
| Nepravilnosti u radu ustanove ili zaposlenog | Direktor ustanove, etički odbor ustanove | Korisno kao prvi korak kod manjih propusta |
| Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja | Filijala Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje | Pitanja uputa, refundacije, prava osiguranih lica |
| Kršenje propisa u organizaciji rada | Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja | Inspekcijski nadzor nad ustanovama i privatnom praksom |
| Povreda profesionalne etike lekara | Lekarska komora Srbije | Postupak pred organima komore |
| Traženje ili primanje mita | Policija ili javno tužilaštvo | Krivična prijava; priložiti beleške i dokaze |
| Sukob interesa funkcionera, npr. imenovanih rukovodilaca | Agencija za sprečavanje korupcije | Nadležna za funkcionere u smislu zakona o sprečavanju korupcije |
| Nepravilan rad organa uprave i ustanova | Zaštitnik građana | Najčešće posle iscrpljivanja drugih pravnih sredstava |
Zaposleni u zdravstvu koji uoče korupciju u svojoj ustanovi mogu da koriste zaštitu koju pruža Zakon o zaštiti uzbunjivača, uz unutrašnje, spoljašnje ili javno uzbunjivanje. Opšti postupak prijave i šta treba priložiti opisani su u vodiču Kako prijaviti korupciju u Srbiji.
Kako se smanjuje korupcija u zdravstvu
Sistemske mere su poznate i ne zavise samo od pacijenata: elektronsko zakazivanje i javne liste čekanja, jasna pravila za dopunski rad lekara, planovi integriteta u zdravstvenim ustanovama, transparentne javne nabavke lekova i opreme i nezavisna kontrola. Pacijent doprinosi tako što traži račun, poznaje svoja prava i ne prihvata da je „koverta“ normalna.
Zaključak
Granica između zahvalnosti i mita je jasnija nego što se čini. Simboličan poklon posle lečenja, koji nije novac i ne prelazi zakonom propisanu vrednost, dozvoljen je. Novac, skupi pokloni i svaka korist koja se traži ili daje pre usluge ili kao uslov za uslugu prelaze u zonu korupcije u zdravstvu – a pacijent ima pravo da ih odbije i da se obrati nadležnoj instituciji.